Samo najstrože mjere smanjuju epidemiju

Procijenio sam već za Hrvatsku da bi “ekstreman lijevi i planski” pristup odmah i sada mogao zauzdati epidemiju u nas možda i na samo do tisuću slučajeva i malen broj umrlih, kad bi baš sve išlo savršeno po planu – to je baš idealni, “best case scenario” za Hrvatsku. No, vremenom bi kasnije posredno umrlo nekoliko tisuća ljudi zbog posljedica ekonomske recesije. Vjerojatno bi bili srednje i starije dobi, a spasilo bi se od koronavirusa možda podjednak broj prosječno starijih ljudi. Ekonomija bi se unazadila, ali mediji bi povoljno ocijenili poteze vlastodržaca.

Bez protuepidemijskih mjera, ovaj se novi koronavirus širi sa svake zaražene na barem 2.2 nove zdrave osobe, pretežno u fazi inkubacije, dok zaražena osoba još ne pokazuje simptome. Sve što treba učiniti jest smanjiti nekako taj broj na ispod 1,0 i epidemija će se polako ugasiti, a to se može postići strogom karantenom.

Znači, kada bi Hrvatska danas donijela odluku da želi biti “svjetski prvak” u borbi protiv koronavirusa, trebala bi primijeniti sljedeće mjere sprječavanja širenja virusa – nazvat ćemo to “ekstremno lijeve i planske” mjere. Trebala bi:
– potpuno zatvoriti i nadzirati sve svoje granice, sprječavajući bilo kome ulaz i izlaz;
– sve hrvatske državljane koji se žele vratiti u Hrvatsku primiti, ali ih držati u karanteni barem 30 dana prije no što ih se pusti kućama (tolika je otprilike najdulja zabilježena inkubacija);
– svima narediti boravak u kućama i stanovima iduća dva mjeseca (za to vrijeme bi svi zaraženi oboljeli, pa zarazili druge ukućane, dok virus ne bi više imao na koga skočiti, pa bi nestao);
– radila bi samo samoposluživanja i apsolutni minimum javnih službi (toplane, elektrane, telekomunikacije, TV i radio);
– dopuštati samo najmlađem članu kućanstva da ode do samoposluživanja jednom u svaka tri dana (najmlađem, jer djeca imaju najmanji rizik od umiranja), noseći masku i rukavice, i samo ako nema nikakve simptome;
– svim starijim ljudima organizirati susjeda koji će za njih ići u nabavu, a namirnice im zatim dostavljati noseći masku i rukavice;
– gotovo sve oboljele liječili bi mobilni liječnički timovi koji bi dolazili u kućanstva, s prijenosnim respiratorima; nastojalo bi se po svaku cijenu izbjeći dovođenje zaraženih u bolnice, kako ne bi izazvali bolničke epidemije, koje bi imale puno veću stopu umiranja od epidemija u zajednici;

Izvor: Metropolitan

Znanstvenik rudan kaže da najstrože mjere možda nisu dobre, jasno tvrdi da jedino one smanjuju R ispod 1 i epidemija se gasi. U svakom drugom slučaju R ostaje iznad 1 i epidemija raste.
Znanstvenik Rudan daje jednu dobru i jednu lošu procjenu.
“Taj broj” (R-reprodukcijski faktor) u RH pada ispod 1,0 prije uvođenja stroge “karantene”.
Znanstvenik Rudan ima kako kaže filmske planove za suzbijanje epidemije.
Zanimljivo je da samo tri dana nakon što je izračunavao širenje epidemije s reprodukcijskim faktorom oko 8, sad barata s 2,2
Ovdje se već vidi kako ne vlada konceptima i terminologijom. Jednom pojam ‘karantena’ koristi ispravno, kao izolacija potencijalno zaraženih ljudi koji ulaze u Hrvatsku. Drugi put, potpuno pogrešno, kao ‘zaključavanje’ cijele populacije. Nažalost, kako je u početku bio glavni autoritet, to iskvareno korištenje pojma karantena ulazi u opću upotrebu